Sjećate li se gdje ste bili 4. kolovoza 1996. godine? I zašto je taj datum jedan od najvažnijih u hrvatskoj sportskoj povijesti? Prošlo je 25 godina i ako vam sjećanja polako blijede, tu smo da vas podsjetimo. Tog dana u Atlanti, osvojena je prva hrvatska olimpijska zlatna medalja, uopće. Za taj povijesni trenutak pobrinuli su se naši rukometaši pod vodstvom pokojnog Velimira Kljaića.  

A samo dva mjeseca ranije, ta ista reprezentacija je izgledala poput razbijene vojske na Europskom prvenstvu u Španjolskoj. Čak je tijekom Prvenstva ostala bez izbornika. Budući je Hrvatska imala osiguran nastup na Olimpijskim igrama u Atlanti, trebalo je brzo pronaći novog čovjeka koji će voditi reprezentaciju na tom velikom natjecanju. Nakon intezivne i brze potrage, čelništvo Hrvatskog rukometnog saveza dužnost izbornika povjerilo je Velimiru Kljaiću.

Genijalni stručnjak u samo 36 dana uspio je složiti momčad koja je Hrvatskoj donijela radost o kojoj i dan – danas, pričaju generacije i generacije rukometaša, ali i svih onih kojima je Hrvatska na srcu.

Svaka utakmica u Georgia Domu, imala je svoju priču, manju ili veću dramu. O boravku naših rukometaša i stručnog stožera u olimpijskom selu, ispričane su bajke, a njihova igra razgalila je srca svih.

Sve je počelo velikom mukom protiv Švicarske. Nakon prvog dijela, Hrvatska je bila u zaostatku za dva pogotka (12:14). U jednom trenutku drugog dijela, ta je razlika narasla do zabrinjavajućih razmjera. A onda je proradio naš napad i Hrvatska je u dramatičnom raspletu uspjela isčupati pobjedu 23:22.

S Kuvajtom nije bilo većih problema u 2. kolu i upisana je sigurna pobjeda 31:22 uz briljantno izdanje Patrika Ćavara koji je postigao deset pogodaka. Slično je bilo i s domaćinom. I tu je ostvarena uvjeljiva pobjeda od čak 12 razlike (37:25).

Četvrto kolo nosilo je susret protiv Rusije. Branitelja naslova iz Barcelone i europskog prvaka od prije mjesec i pol dana u Španjolskoj. Bezbroj je detalja iz te utakmice koji su postali legendarni. Od obrane sedmerca Valtera Matoševića, nakon razgovora s izbornikom Velimirom Kljaićem koji se godina kasnije kleo da mu ništa posebno nije rekao, već je samo želio izvođača učiniti nervoznim do nevjerojatnog izdanja Božidara Jovića koji je zabio sedam pogodaka. Hrvatska je slavila 25:24, osigurala polufinale i mogla mirno bez stresa odigrati susret protiv Švedske u posljednjem kolu.

Lukavi Kljun odmarao je veći dio igrača protiv jedne od najmoćnijih zemalja svijeta i doživio poraz 18:27. Hrvatska je tako skupinu završila na drugom mjestu, a to znači da je u polufinalu išla na Francusku. Šveđanima smo pak, prepustili Španjolce.

U polufinalu je Hrvatska odigrala sjajan susret. Ponovno je Patrik Ćavar bio ključni igrač, ne samo zbog osam pogodaka koje je postigao, već prije svega svoje obrambene role koju je odradio na savršen način. Već nakon prvih 30. minuta, Hrvatska je imala plus četiri. Premda je Francuska u jednom trenutku zaprijetila, Hrvatska nije posustala i na kraju je ponovno bilo plus četiri, 24:20.

Švedska je u drugom polufinalu pobijedila Španjolsku 27:25, pa smo protiv sastava koji je vodio legendarni Benga Johansson odlučivali o zlatu.

Finale je bilo prava rapsodija hrvatskih rukometaša. Prepuni Georgia Dom, a to znači 35 tisuća navijača vidjelo je briljantnu Hrvatsku. Nakon prvog dijela, vodila je naša reprezentacija 16:11. Šveđani nisu imali rješenja ni za jednu našu akciju. Teško je reći tko je odigrao bolje, savršenije. Goran Perkovac koji je postigao šest pogodaka, Irfan Samilagić ili Božidar Jović koji su također zabili po šest pogodaka, ili Nenad Klajić koji je 13 sekundi prije kraja, dao pogodak odluke za konačnih 27:26.

O slavlju hrvatskih rukometaša, legendarnoj gusjenici koja je godinama kasnije bila zaštitni znak naših proslava, prvom intoniranju „Lijepe naše“ u povijesti Olimpijskih igara, ili proslavi koja je uslijedila kasnije u Hrvatskoj kući, mogli bismo napisati cijeli roman.

Umjesto toga, radije se prisjetimo te veličanstvene momčadi. Trojica nažalost, više nisu s nama: izbornik Velimir Kljaić, Istok Puc i Zlatko Saračević.

Olimpijski pobjednici u Atlanti 1996. godine postali su:
Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Bruno Gudelj, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Valner Franković i Vladimir Šujster.
Stručni stožer činili su: izbornik Velimir Kljaić, Zdenko Zorko trener vratara, Milan Rončević tjelesna priprema, Stanislav Peharec somatoped, Damir Suman fizioterapeut, Vlado Nekić tehniko i Josip Guberina direktor.