Sve je počelo u proljeće davne 1954. godine kada su petorica , u sastavu Velimir Štingl, Vladimir Pečanić, Frano Biočić, Anton Gregorić i Feručo Lazarić okupili u Palestri, dvorani Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“, sjeli na „švedsku klupu“ i poveli razgovor o osnivanju Društva za tjelesni odgoj Partizan sa sekcijama za rukomet, košarku, odbojku, stolni tenis i gimnastiku.

Ubrzo s radom započinje i ženska ekipa koja je formirana iz redova labinski gimnazijalki. U prvim godinama postojanja igrale su uglavnom pripremne i prijateljske utakmice na istarskom području i uvijek su bile među prvima. Prva ženska ekipa igrala je u sastavu: Ružica Kašćelan, Flavija Miletić, Elvira Matelić, Jolanda Vozila, Nevenka Prelčec, Marija Golja, Rita Sibeni, Marija Višković, Ljubiva Violeta Milevoj i Nelda Saulig.

Kasnih pedesetih i početkom šezdesetih labinske rukometašice vrlo su uspješne članice Istarske lige. Godina 1964. tadašnjoj će generaciji igračica ostati u sjećanju jer su bile pobjednice Kupa Jadrana. I to je razdoblje bilo u znaku zadovoljstva, zabave i ljubavi za rukomet, bez velikih opterećenja rezultatima. Godine 1964. Zdravko Štingl dolazi na mjesto trenera ženske ekipe i ono što je karakteristično za labinski rukomet, a to je dobro vođenje i dobra igra, donijelo je već tada potvrdu u prvim kvalifikacijama ženske ekipe za prvu ligu. Ženska ekipa Rudara 1966. godine sudjeluje na kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu, ali je na tom putu zaustavlja riječki Zamet.

Vrlo nadarena ženska ekipa 1973. godine zasluženo je na prvom mjestu Hrvatske lige – zapad, da bi se godinu potom kvalifikacijama izborile za ulazak u drugu ligu u kojoj su nastupale tri godine i uvijek bile druge ili treće. O igranju i uspješnosti labinskih rukometašica govori i nastup u finalu Kupa Hrvatske 1974. kada su izvele pravu senzaciju eliminiravši zagrebačku Lokomotivu. Riječ je o, u to vrijeme, jednoj od najboljih jugoslavenskih ekipa, a u njoj su igrale i reprezentativke koje su svojedobno osvojile titulu svjetskih prvakinja. Bile su to godine kontinuiranog uspona ženske ekipe. U svoje uspjehe ubrajaju i osvajanje Omladinskog prvenstva Hrvatske 1975. godine. Naslov omladinskih prvakinja Hrvatske ponijele su i naredne, 1976. godine.

Praktički su godinama igrale iste rukometašice, i to iz pionirskog sastava koji je osvojio prvenstvo Hrvatske, preko Hrvatske lige i druge lige do prve. Zbog svoje mladosti, ljepote i gracioznosti prozvane su „labudicama“, a taj se naziv za rukometašice održao do danas.

Nakon osvajanja naslova prvakinja druge lige, u sezoni 1976./77. odlaze na kvalifikacije za prvu ligu u Beograd i stječu pravo nastupa u toliko željenoj Prvoj saveznoj ligi. Povijesni je to i najveći uspjeh labinskog rukometa. Ženski rukomet i njegov podmladak tih je godina vrlo uspješan. Omladinke Rudara četiri su puta za redom prvakinje Hrvatske, a jednom i Jugoslavije. Pored odličnih rezultata u ligaškom natjecanju „labudice“ su postizale i odlične rezultate na kupovima. Godine 1973. i 1974. prvakinje su Kupa Jadrana, a 1975. su druge. Omladinke su 1975. prvakinje Hrvatske i četvrtfinalistice Kupa Jugoslavije, a godinu potom omladinke su viceprvakinje Kupa Hrvatske. U sedamdesetima pionirke i omladinke četiri puta za redom osvajaju naslove prvaka Hrvatske, omladinke su 1975. godine treće u Jugoslaviji, 1976. prvakinje su Jugoslavije i 1977. pete u državi.

Sportski su kroničari zabilježili podatak da je 1980. godina jedna od najplodnijih u labinskome ženskom rukometu, a posebno za podmladak slavnih „labudica“. Prvi sastav „labudica“ osvojio je drugo mjesto u Drugoj saveznoj ligi, a nakon jesenskog dijela 1981. godine na putu je osvajanja proljetnog dijela i ponovnog ulaska u prvu ligu. Kadetkinje su nizale uspjehe: prvo mjesto na međurepubličkom prvenstvu u Puli, republičko prvenstvo u Splitu, a sve to uz trenere Zdravka Štingla i Ratka Benazića.

1982. godina bila je nastavak uspjeha ženskih mlađih selekcija. Omladinke Rudara su se iz Skopja vratile sa zlatnim medaljama i naslovom prvakinja Jugoslavije u omladinskoj selekciji. Savezni selektor za omladinke je na svoj popis uvrstio Prosenjak, Salopek i Vodopivec te Karmen Kokot, inače proglašenu najboljom rukometašicom omladinskog prvenstva. Mukotrpan rad „labudica“ je na kraju sezone 1981./82. okrunjen toliko željenim ponovnim plasmanom u Prvu saveznu ligu. U toj sezoni one su superiorno osvojile prvo mjesto u Drugoj saveznoj ligi, izgubivši samo jednu utakmicu na kraju proljetnog dijela prvenstva i to onda kada su već i teoretski osigurale ulazak u prvu ligu. U prvoligaškom društvu na kraju sezone „labudice“ su sedme iako su većinu sezone do tada bile na čtvrtom ili petom mjestu. Rezime prvenstva pokazuje da su osvojile šest bodova u gostima pobijedivši Osijek, Banu Sekulića, Beograd, a kod kuće, uz ostale i splitsku Dalmu, te remizirale protiv Radničkog, tada aktualnog prvaka države i Europe, pa se ovo može smatrati najvećim klupskim uspjehom u povijesti ženskog rukometa. O kvaliteti labinskog ženskog rukometa dovoljno govori podatak da su tada Kokot i Prosenjak bile standardne omladinske reprezentativke, Salopek je bila na popisu državne reprezentacije u pričuvi za odlazak na Svjetsko omladinsko prvenstvo, a Denis Čalović standardna omladinska republička reprezentativka.

Godina 1989. izgleda da je bila prekretnica za daljnji život labinskoga ženskog rukometa koji nikako nije mogao povratiti svoj stari sjaj i slavu. Sve su to vrijeme igranja u vrhu jugoslavenskog rukometa, vani vrlo štovanog, iz redova „labudica“ stasale ne samo prvotimke, već i omladinske i seniorske reprezentativke. Najbolja labinska igračica svih vremena je Evelina Galo koja je bila i jugoslavenska reprezentativka.

Teškoće ratnih godina odrazile su se i na rukomet općenito, a tako i na rukomet na Labinštini. Financijski su problemi počeli ozbiljno prijetiti raspadom ženskog rukometa. Nije bilo novca za igračice, treniralo se dvaput umjesto četiri puta tjedno. Zbog reorganizacije ligaškog sustava te je godine kasnilo prvenstvo za rukometašice. U tom je trenutku poslovni čovjek Zdenko Fizir odlučio financijski pomoći klubu te je tako prebrođen najveći dio problema. To se osjetilo i na rezultatima – rukometašice su prvenstvo Druge hrvatske lige – zapad završile na prvom mjestu. Odlukom Hrvatskog rukometnog saveza rukometašice Rudara postale su članom Prve B lige iako su ostvarile pravo igranja u Prvoj A ligi.

Tog je ljeta, 1992. godine došlo do razdvajanja ekipa u dva zasebna kluba, muškarci u MRK Rudar, a žene u ŽRK Rudar.

LABINSKE REPREZENTATIVKE

EVELINA GALO

jedna od najboljih rukometašica bivše Jugoslavije koja je u svoje vrijeme sakupila 35 nastupa za državnu A reprezentaciju

ADRIANA PROSENJAK

vratarka Rudara svojim je obranama zaslužila pozive u omladinsku i seniorsku reprezentaciju Jugoslavije, a kasnije je kapetan reprezentacije Republike Hrvatske

LORENA BEUČIĆ

omladinska reprezentativka Hrvatske i Jugoslavije

ORNELA PALISKA

omladinska reprezentativka Hrvatske i Jugoslavije

ENI ŠVERKO

omladinska reprezentativka Hrvatske i Jugoslavije

INGRID ZULIJANI

pozivana u omladinsku reprezentaciju Hrvatske

ČEDA HRVATIN

pozivana u omladinsku reprezentaciju Hrvatske

LOREDANA PALISKA

pozivana u omladinsku reprezentaciju Hrvatske

SUZANA ŠPOLJARIĆ

pozivana u omladinsku reprezentaciju Hrvatske

KARMEN KOKOT

juniorska i B reprezentativka Jugoslavije

GORDANA SALOPEK

B reprezentacija Jugoslavije

DENIS ČALOVIĆ

omladinska reprezentativka Hrvatske

VIRNA ŠUMBERAC

omladinska reprezentativka Hrvatske

SUZANA GOLJA

omladinska i seniorska reprezentativka Hrvatske

IVONA BUĆAN

juniorska reprezentativka Hrvatske

KSENIJA VOZILA

juniorska reprezentativka Hrvatske

TEA LINIĆ

kadetska reprezentativka Hrvatske

SABINA IBRAHIMOVIĆ

kadetska reprezentativka Hrvatske

HERMINA MRKALJEVIĆ

kadetska reprezentativka Hrvatske

TAMARA KLAPČIĆ

kadetska reprezentativka Hrvatske

ŽANA KLJAJIĆ

mlađekadetska reprezentativka Hrvatske

SARA MILETA

juniorska reprezentativka Hrvatske, nastup na Europskom prvenstvu

MAJA JUSIĆ

mlađekadetska i kadetska reprezentativka Hrvatske

DORIS BELUŠIĆ

kadetska reprezentativka Hrvatske